Ponedeljak, Oktobar 03, 2011
Pismo
Danas je tri meseca i nekoliko dana. Valjda znaš od čega. Grize me savest i želim da znaš istinu. Pišem ti a ne zovem te samo zbog toga što ne mogu da podnesem da te čujem (na kraju piše zašto). Zbog toga što znam šta ti drugi pričaju o meni. Da sam nezreo. Da bih te ostavio pre ili kasnije i da sam samo tražio pravi trenutak i neki glupavi razlog. Da nikada nisam hteo ništa ozbiljno sa tobom. Da nikada nisam hteo da živim sa tobom i da nikada nisam hteo decu. Da sam te zavlačio sve vreme. I posle ovoga više nikada nećeš čuti za mene.
Lažu. Istina je da si ti jedina sa kojom sam imao planove. Nekakve. To je bolje od nikakvih. Jedino sam sa tobom hteo decu. Ne moraš da mi veruješ, ali sam stvarno bio spreman da živim sa tobom. Voleo sam te. Najviše. Istinski. Beskrajno. Uvek si govorila da "nije važno ko je kriv". Znaš šta? Važno je.... i bila si u pravu kada si rekla da "mi nikada nećemo posvađati zbog nas dvoje nego zbog drugih". Zato što su uvek drugi tu, pitaju, mešaju se, dele savete, planiraju svadbu, u depresiju su, drkaju, izigravaju ribe a jebu se sa kim stignu i ko im više plati a dupe bi dali za samo jedan posto onoga što smo mi imali... nije važno da li se zovu Jelena Jelenović ili Petar Petrović i da li živimo zajedno ili ne. Da li stvarno misliš da se sve ovo ne bi desilo da smo živeli zajedno? Ne laži sebe. I ako baš želiš da znaš, da si se jebala sa komšijim dok sam ja spavao, bilo bi ok. I da si sve vreme imala jebača, bilo bi ok. I da te jebao ceo kraj i bolnica bilo bi ok. Ali nije ok to što nisi stala iza mene. Što nisi rekla "ne možeš/ne možete da više zajebavate N". I to ti je istina. I dalje od toga nema. Prosto je. Mene su mnogi drkali i zajebavali jer sam ih puštao. Puštam ih i dalje. Dok ne popizdim. Ali sam od tebe očekivao da budeš iza mene. Da mi čuvaš leđa. Makar jednom u sto godina. Kada je meni najbitnije. To je poštovanje. A ne da me pakuješ stvarima koje ne misliš. Jer braniš nekog drugog. Ko god da
je. Ti si trebala da budeš moj oslonac, neko na koga mogu da računam, čak i kada nisam u pravu i kada grešim. A ne da mi kenjaš o "dve vatre". Moji su kompletni idioti ali nikada nisu smeli da kažu ništa loše o tebi. I nikada se nisu mešali. Boleo ih je kurac. Tako je i najbolje. N i N su te sve naučili osim da poštuješ druge i da kažeš "izvini".
Dok sam hteo da pričam sa tobom, ti si spavala.
Dok sam hteo da te "gledam" ti si bila na telefonu ili si radila gluposti tvojim još glupljim šefovima.
Dok sam bio dobar prema tebi tebe je boleo kurac i bila si đubre. I uvek sam bio uz tebe.
Onaj paket sa mojim stvarima koji si poslala je završio u kontejneru. Jer sam rekao ti da mi ne treba.
Nadam se da ćeš naći nekog po sekinom ukusu. I ukusu tvojih drugarica. Gradsku facu koji će da vas zabavlja i da se folira isto kao i vi. Po mogućnosti sa Vračara i punog ko´ brod, koji će svima da vam liže guze dok se umivate i perete zubiće, pijete vino, serete i drkate sve oko sebe. I nadam se ćeš biti srećna sa njim.
Ne želim da te vidim i ne želim da te čujem. Ne zovi i ne šalji poruke. Ni pisma. Ne traži me. Ne dolazi u Zemun da me tražiš. Isto važi i za mentole oko tebe. Ne postojiš više za mene. I ne želim da znam ništa o tebi, niti o bilo kome oko tebe. Stalo mi je do tebe kao i do B.Đ.
B.
Tako i treba. Podrzavam te i pratim tvoje price :)
Pozdrav



